Authors:Nikolina Belošević Pages: 9 - 22 Abstract: Dijelovi oltarne ograde iz crkve nepoznatog titulara u Valbandonu kraj Pule čine jednu od ikonografski i izvedbeno najzanimljivijih cjelina unutar korpusa istarske predromaničke skulpture. Osobito je zanimljiv plutej koji se nalazio s lijeve strane oltarne ograde, o čijoj kompoziciji postoje oprečna mišljenja istraživača. Izravne analogije tomu pluteju dosad nisu pronađene, a ni preostali dijelovi oltarne ograde nisu dovedeni u vezu s ulomcima kamenog namještaja s drugih lokaliteta, zbog čega se pretpostavljalo da je riječ o jedinoj realizaciji ne baš vještog lokalnog klesara. U ovom su radu identificirani specifični izvedbeni detalji po kojima je prepoznat rukopis valbandonskog majstora, a usporedbom tih reljefa s dijelovima liturgijske skulpture iz nekolicine drugih crkava utvrđena je njegova pripadnost određenom radioničkom krugu. Analiza motiva korištenih na tim lokalitetima uputila je na njihovu povezanost s majstorima koji su u kasnom 8. i početkom 9. stoljeća djelovali duž čitave istočne obale Jadrana. U ovom ćemo radu prije iznesenim tezama pridružiti i neka nova zapažanja, s ciljem boljeg poznavanja ne samo valbandonske skupine ulomaka već i upotpunjavanja ukupne slike obrtničko-klesarske produkcije poluotoka, ali i šireg istočnojadranskog prostora u razdoblju predromanike. PubDate: 2024-02-20 DOI: 10.15291/ars.4333 Issue No:Vol. 13 (2024)
Authors:Predrag Marković Pages: 23 - 48 Abstract: U stručnoj literaturi gotovo puno stoljeće prevladava teza po kojoj je katedrala Sv. Stošije sagrađena za vrijeme nadbiskupa Lampridija (1141./1154. – 1178.), dok je njezin produžetak uslijedio u doba nadbiskupa Lovre Periandra (1245. – 1287.). Navedeni stavovi ponavljaju se i u najnovijoj monografiji P. Vežića, s time da on sada kao uzroke povećanja katedrale odbacuje oštećenja nastala tijekom mletačko-križarskog osvajanja Zadra 1202. godine. Time se ponovno otvara pitanje ne samo uzroka dogradnje već i vremena nastanka katedrale općenito. Upućujući na zanemarene detalje koji pokazuju kako je njoj slična crkva Sv. Krševana (posvećena 1175.), građena i tijekom 13. stoljeća, te da se raznolikost skulptura Sv. Stošije opire istovremenom nastanku, u tekstu se iznosi hipoteza kako je katedrala najvećim dijelom podignuta u doba nadbiskupa L. Periandra, a produžena tek nakon njezine posvete 1285. Tomu u prilog prvi se put u cjelovitom obliku iznosi jedini povijesni izvor, tekst Danielea Farlatija, u kojem se izričito tvrdi kako je upravo nadbiskup Periander iz temelja podignuo katedralu. To stajalište podupire i usporedan uvid u povijesne i društvene okolnosti druge polovice 12. i 13. stoljeća. PubDate: 2024-02-20 DOI: 10.15291/ars.4334 Issue No:Vol. 13 (2024)
Authors:Nikola Jakšić Pages: 49 - 56 Abstract: Nerijev inicijal D(e ventre matris mee…) iz graduala D kod zadarskih franjevaca u literaturi je pogrešno interpretiran, a sam je minijaturist ocijenjen kao loš ikonograf. Naime, L. Mirković nije prepoznao da su u tom inicijalu istodobno prikazana dva povezana događaja iz Lukina evanđelja, Navještenje Zahariji (Lk, 1, 5–25) i Rođenje Ivana Krstitelja (Lk, 1, 57–66). Autor, naprotiv, smatra da je Nerije neobično vješt u prevođenju liturgijskog teksta u likovni jezik. To dodatno argumentira analizom Nerijeva ostriška u British Library na kojem su prikazani Krist i apostol te krvnik koji odvodi ovcu na klanje. Do sada nije ponuđeno ispravno tumačenje ovog prizora. Autor zaključuje da je to likovna interpretacija prvog responzorija nokturna na Veliku subotu. Preuzet je od Izaije (53/7), a glasi: Sicut ovis ad occisionem ductus est et, dum male tractaretur non aperuit os suum, dakle: „Ko jagnje na klanje odvedoše ga, ko ovca, nijema pred onima što je strižu nije otvorio usta svojih". Nerije je inzistirao na prikazu Kristove šutnje, a to uspijeva time što u scenu uvodi apostola koji uspostavlja dijalog s krvnikom čime se naglašava Kristova šutnja. Krist se pritom nastoji udaljiti od događaja, pa mu je okrenut leđima. Ipak, okreće glavu unatrag prepoznajući u ovci vlastitu sudbinu, prihvaćajući je bez riječi. PubDate: 2024-02-20 DOI: 10.15291/ars.4335 Issue No:Vol. 13 (2024)
Authors:Pavuša Vežić Pages: 57 - 62 Abstract: Ugljanski poliptih važna je umjetnina gotičkoga slikarstva u Dalmaciji. Iz franjevačkoga je samostana Sv. Jeronima u selu Ugljanu na istoimenome otoku zadarskoga arhipelaga. Crkva u njemu posvećena je 1447. godine. Čini se da je i poliptih nastao oko sredine 15. stoljeća. Naslikan je u stilu tzv. internacionalne ili dvorske umjetnosti toga vremena. Pripisan je zadarskomu slikaru Ivanu Petrovu iz Milana. Na njemu je dvadeset i devet slika sa svetačkim likovima. Svetac na jednoj od njih nije sa sigurnošću prepoznat. Međutim, izneseno je i zapažanje da predstavlja sv. Pelegrina. Predočen je u liku hodočasnika. Poput takvih putnika prikazan je i na ophodnome križu iz njemu posvećene crkve na otočiću podno sela Savra na Dugom otoku u zadarskoj otočkoj skupini. U njoj je i druga, istomu svetcu posvećena crkva. Nalazi se ponad sela Kali na otoku Ugljanu, a nedaleko i od samoga mjesta Ugljana sa spomenutim samostanom. Stoga je moguće podržati pretpostavku da lik hodočasnika na poliptihu zaista označava sv. Pelegrina. PubDate: 2024-02-20 DOI: 10.15291/ars.4336 Issue No:Vol. 13 (2024)
Authors:Ivo Glavaš Pages: 63 - 74 Abstract: U radu se raspravlja o šibenskoj komunalnoj cisterni, poznatijoj pod nazivom Četiri bunara. Na temelju ugovora sa Šibenčanima od 10. siječnja 1446. godine, počinje je graditi majstor Jakov Correr iz apulijskog grada Tranija, protomajstor korčulanske katedrale Sv. Marka. Postavlja se teza o vremenskom okviru u kojem je sklop Četiri bunara trebao biti sagrađen. Četiri bunara završena su najvjerojatnije nakon odlaska Jakova Correra iz Šibenika, najkasnije u prvoj polovini 1451. godine, krajem mandata šibenskog gradskog kneza Kristofora Marcella. S obzirom na to da Jakov Correr u Korčuli gradi komunalnu cisternu Tre pozzi, zbog određenih specifičnosti u izvedbi dovodi se u vezu gradnja Četiri bunara u Šibeniku i cisterne u Korčuli. Način gradnje i pozicija Četiri bunara pokazuju da je riječ o važnom dijelu šibenskih fortifikacija koji je, među ostalim, služio ojačavanju obrane gradskih vrata kod katedrale Sv. Jakova. Na sličan način, kao dio zapadnih gradskih fortifikacija, Jakov Correr gradi i cisternu Tre pozzi na Korčuli. Naknadne intervencije na terasi Četiri bunara izvedene su u mandatu šibenskih gradskih kneževa s kraja 16. i početka 17. stoljeća, Kristofora Canala i Andree Soranza. PubDate: 2024-02-20 DOI: 10.15291/ars.4337 Issue No:Vol. 13 (2024)
Authors:Marijan Bradanović Pages: 75 - 98 Abstract: Raspravlja se o heraldičkoj skulpturi i arhitektonskoj dekorativnoj plastici grobničke župne crkve Sv. Filipa i Jakova. U dinamičnoj slici njezinih pregradnji i dogradnji 16. stoljeća jedan sloj povezuje se s Bernardinom Frankopanom a zatim i s radovima dogradnje svetišta župne crkve istog titulara u Novom Vinodolskom, kao i s tamošnjom nadgrobnom pločom modruškog biskupa Kristofora Stojkovića. Analiziraju se migracije majstora, kulturne i druge veze unutar Vinodola, kao i njegove veze s otokom Krkom, frankopanskim Modrušem i daljim zaleđem. Baština se tumači u kontekstu funkcioniranja kulturnog krajolika tih prostora u razdoblju prijelaza drugog u treće desetljeće 16. stoljeća, osobito u svjetlu djelovanja hrvatskih društvenih elita tog doba. PubDate: 2024-02-20 DOI: 10.15291/ars.4338 Issue No:Vol. 13 (2024)
Authors:Matko Matija Marušić Pages: 99 - 112 Abstract: O samostanu Sv. Marije od Anđela u Osoru, ukinutom 1743. godine i razrušenom sredinom 19. stoljeća, gotovo da nije pisano. Rijetki navodi u literaturi prenose podatke iz dvaju kompendija crkvenih povijesti iz 18. stoljeća, Kamaldoljanskih anala i Svetog Ilirika, koji govore o osnutku ženske redovničke zajednice u 11. stoljeću i njezinu kontinuitetu do ukidanja. Tako rani postanak nije vjerojatan, a usporednim čitanjem ranijih pisanih izvora moguće je rasvijetliti okolnosti osnivanja samostana u 16. stoljeću, ali i etape njegova daljnjeg života. U radu se također razmatraju unutrašnje uređenje nekadašnje samostanske crkve, njezini izgubljeni oltari s drvenim skulpturama i kasniji, mramorni inventar, dijelom sačuvan ponovnom upotrebom. Na lokalitetu u zapadnom dijelu grada na kojem je samostan podignut sredinom 16. stoljeća, međutim, razlikuje se nekoliko ranijih faza koje – iako nisu povezane sa samostanom – zavređuju posebnu obradu. U svojstvu prolegomene za buduća arheološka istraživanja, u radu se upozorava na zid s lezenama (dio pročelja crkve iz 16. stoljeća, a danas ogradni zid dvorišta), u kojem se prepoznaju ostatci neke ranije crkve nepoznatog titulara. PubDate: 2024-02-20 DOI: 10.15291/ars.4339 Issue No:Vol. 13 (2024)
Authors:Laris Borić Pages: 113 - 128 Abstract: U članku se iznose nove spoznaje o rimskom djelovanju štukatera i slikara Ivana Gapića tijekom druge polovice 16. stoljeća kojima je formirana jasnija skica za biografiju tog Schiavonea koji je tek nedavno ponovno predstavljen povijesno-umjetničkoj javnosti. U talijanskoj je historiografiji bio krajnje marginalno prisutan, nejasnog opusa, u dubokoj sjeni istraživanja opusa važnih imena poput Federica Zuccarija i Girolama Muziana. Novoprikupljenim podatcima stječe se novi uvid u kasnije životno razdoblje tog creskog Schiavonea kroz rasvjetljavanje uloge dodijeljene mu na likovnoj opremi kapele Gregoriane u bazilici Sv. Petra, kapeli Altemps u Sta Maria in Trastevere, a donose se novi podatci i o nazočnosti u Bratovštini sv. Josipa da Terrasanta te upravi Akademije sv. Luke u prvim godinama njezina osnutka, te rodbinskim vezama s barskim nadbiskupom koji je u hrvatskoj literaturi poznat kao Ambroz Kapić. Osim toga, iznose se i novi podatci o članstvu Natalea Bonifacija i Nikole Lazanića u rimskoj Bratovštini sv. Josipa. Sabiranjem podatka o Gapićevu sudjelovanju unutar važnih papinskih i kardinalskih likovnih narudžbi, ali i onih o njegovu članstvu u strukovnim udrugama, učvršćene su spoznaje o njegovoj umreženosti u dinamičnim odnosima uoči Tridenta i netom nakon njega. PubDate: 2024-02-20 DOI: 10.15291/ars.4340 Issue No:Vol. 13 (2024)
Authors:Radoslav Tomić Pages: 129 - 140 Abstract: Autor istražuje djelatnost dubrovačkog slikara Petra Matteija (Dubrovnik, 1670. – 1726.) koji je u prvim desetljećima 18. stoljeća ostvario važan opus u katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije i crkvi Sv. Vlaha. Pokušavaju se prepoznati utjecaji koje su na slikara ostavili talijanski majstori poput Guida Renija, Carla Marattija i Luke Giordana te prepoznati neuočena slikarova djela na području Dubrovačke Republike. Temeljeći svoje prijedloge na morelijanskim motivima i stilskoj analizi, autor predlaže da se u Matteijev katalog uključe sljedeće slike: 1. Poklonstvo kraljeva, Dubrovnik, Biskupska palača, 2. Bogorodica s Djetetom ukazuje se sv. Stanislavu Kostki, Dubrovnik, crkva Sv. Ignacija, 3. Gospa od Karmela sa sv. Rokom, sv. Liberanom, sv. Alojzijem Gonzagom i sv. Onofrijem ('), Ston, crkva Sv. Liberana, 4. Bogorodica od Presvetog Ružarija, Topolo, crkva Male Gospe, 5. Uznesenje Blažene Djevice Marije, Postranje/Martinovići u Župi dubrovačkoj, župna crkva Velike Gospe, 6. Bogorodica s Djetetom, sv. Vlahom i sv. Lukom, Mali Ston, župna crkva Sv. Antuna Opata. Navedena djela znatno proširuju umjetnikov katalog te omogućuju precizniju analizu njegove slikarske djelatnosti. PubDate: 2024-02-20 DOI: 10.15291/ars.4341 Issue No:Vol. 13 (2024)
Authors:Marin Bolić Pages: 141 - 164 Abstract: U venecijanskim institucijama Seminario Patriarcale i Biblioteca del Museo Correr čuva se prepiska između Tommasa Temanze, arhitekta, civilnog i vojnog inženjera te kroničara umjetnosti i Gasparea Negrija, najprije novigradskog, a zatim porečkog biskupa. Građa sadrži do sada nepoznate podatke i pomaže u produbljivanju postojećih znanja o Temanzi, biskupu Negriju, njihovu međusobnom odnosu i okolini u okviru koje djeluju. Osim pisama, u Seminario Patriarcale di Venezia čuva se i legenda na kojoj je naznačeno postojanje pet crteža katedrale te su za svaki od listova taksativno nabrojeni elementi što su na njima prikazani. U istom su fondu pronađena dva od navedenih pet nacrta, za koje se na temelju kopije Temanzina pisma doznaje da su djelo njegova pomoćnika Bernarda Silvestrija. Također, istoj građi pripada skica što ju je napravio Tommaso Temanza i koja je najvjerojatnije služila kao pripremno djelo za danas izgubljeni Silvestrijev nacrt. Crteži Silvestrija i Temanze nastali su 1753. godine te je riječ o najstarijim dosad poznatim prikazima porečke stolnice. PubDate: 2024-02-20 DOI: 10.15291/ars.4342 Issue No:Vol. 13 (2024)
Authors:Dubravka Botica Pages: 165 - 180 Abstract: Intenzivna istraživanja spomeničke baštine Rijeke u 18. stoljeću koja se provode u novije vrijeme iznijela su niz novih spoznaja, ključnih za spomeničku baštinu tog razdoblja i omogućila preciznije ocrtavanje slike umjetničke djelatnosti u tom gradu. Na temelju tih istraživanja moguće je provesti i stilsku analizu i novu interpretaciju korpusa arhitekture 18. stoljeća, a bivša augustinska crkva Sv. Jeronima, koja je novootkrivenim dokumentima potvrđena kao djelo najvažnijeg riječkog kipara Antonija Michelazzija (Gradišće na Soči, 1707. – Rijeka, 1771.), predstavlja posebno zanimljiv primjer. Barokna obnova gotičke crkve izvedena 1768. godine predstavlja spoj nekoliko stilskih rješenja različitog podrijetla te lokalne tradicije, odnosno primjer je pluralizma stilova zrelog 18. stoljeća. Spoj stilova i utjecaja logična je posljedica smještaja Rijeke na mjestu dodira različitih umjetničkih strujanja, mediteranskog odnosno venecijanskog i onog srednjoeuropskog, koji se očituju i na augustinskoj crkvi. Barokna obnova crkve u radu se razmatra i u širem kontekstu barokizacija srednjovjekovne arhitekture, raširene pojave u 18. stoljeću, u mediteranskom i u srednjoeuropskom krugu. PubDate: 2024-02-20 DOI: 10.15291/ars.4343 Issue No:Vol. 13 (2024)
Authors:Petar Puhmajer Pages: 181 - 198 Abstract: U članku se analiziraju prostorna obilježja upravne zgrade šećerane u Rijeci – palače Tršćansko-riječke privilegirane kompanije, s obzirom na dvije ključne faze njezina građevnog razvoja, razdoblje izgradnje 1752. i obnovu nakon požara 1785. – 1786. godine. Razmatra se funkcija pojedinih etaža i prostorija u zgradi, te utvrđuju namjenski prostori za stanovanje, poslovne sadržaje i skladišta. Palača se dovodi u vezu s korpusom arhitekture reprezentativnih poslovnostambenih palača izgrađenih u Trstu u drugoj polovini 18. stoljeća, koje nose vrlo slične prostorne karakteristike, a one se mogu iščitati iz arhivskih nacrta, jer same palače uglavnom nisu sačuvane. Navedene usporedbe upućuju, nadalje, na postojanje konkretnog tipskog obrasca za prostorno rješenje zgrada poslovno stambene namjene, bilo da ih podižu imućni trgovci za vlastito stanovanje i djelatnost, ili pak velike privilegirane kompanije koje su imale sjedišta u Trstu tijekom 18. stoljeća. PubDate: 2024-02-20 DOI: 10.15291/ars.4344 Issue No:Vol. 13 (2024)
Authors:Sanja Žaja Vrbica Pages: 199 - 210 Abstract: Putovanje cara i kralja Franje Josipa I. Dalmacijom tijekom proljeća 1875. godine službeno je propagirano u monarhijskim publikacijama vladarevom željom pokretanja gospodarskog razvoja u onodobnoj najzaostalijoj pokrajini Dalmaciji, premda je posjet motiviran političkim razlozima. Novi narativ o Dalmaciji sugerirao je uspavanu i zapuštenu zemlju bogate prošlosti i umjetničkog fundusa, privrženu vladaru i monarhiji, te poželjan poligon za gospodarske investicije. Brojni putni dnevnici i publikacije objavljene tim povodom donose detaljne povijesne opise urbanih središta privlačeći pozornost monarhijske i europske javnosti na spomeničku baštinu dalmatinskih gradova. Pored detaljnih opisa careva itinerara donose i brojne vrijednosne sudove o bogatoj spomeničkoj baštini, katalog muzejskih, crkvenih i privatnih zbirki, te ilustriraju suvremenost domaćih kolekcionara. U sljedećim desetljećima generirat će svijest građanstva o vrijednostima vlastite baštine i potrebu očuvanja kulturno-spomeničkih cjelina. PubDate: 2024-02-20 DOI: 10.15291/ars.4345 Issue No:Vol. 13 (2024)
Authors:Katarina Jović Pages: 211 - 226 Abstract: Rad će se usredotočiti na analizu potencijala glazbenog i vizualnog doživljaja u građanskim salonima tijekom fin de siècle. Idući ukorak s onovremenom transformacijom glazbenog iskustva, potaknutom uvjerenjima da izvedba instrumentalne glazbe u privatnom prostoru može stimulirati individualnu kontemplaciju, saloni krajem stoljeća postaju uređeni u skladu s načelima estetskog doživljaja koji objedinjuje auditivnu i vizualnu percepciju. Studija slučaja u ovom radu je salon obitelji Brajković iz Perasta u Boki kotorskoj, jedan od rijetkih glazbenih salona s kraja 19. stoljeća koji je sačuvao izvorno uređenje. U radu se tumači vizualna manifestacija glazbe u ovom salonu, njezina ikonografska obilježja i reprezentativna vrijednost. Interpretacija obuhvaća znanja i pristupe iz povijesti umjetnosti, a osim toga autorica će se osloniti i na spoznaje iz područja povijesti glazbe, povijesti filozofije i kulturne antropologije. Cilj rada jest analiza značenja, uloge i vrijednosti glazbenog salona kao osobitog estetskog i konceptualnog prostora koji se krajem 19. stoljeća pojavljuje na teritoriju Boke kotorske. PubDate: 2024-02-20 DOI: 10.15291/ars.4346 Issue No:Vol. 13 (2024)
Authors:Željko Brguljan Pages: 227 - 250 Abstract: Pristupno stepenište prčanjskoj župnoj crkvi snažan je detalj graditeljstva naše obale i nezaboravan dio vizure bokokotorskog zaljeva, ali i najveće i najdojmljivije stepenište na istočnoj obali Jadrana kojim se s mora pristupa nekom sakralnom objektu. U članku se obrađuje projekt, uzori i slijed gradnje pristupnog stepeništa crkvi koju je projektirao venecijanski arhitekt Bernardino Maccaruzzi. U dosadašnjoj literaturi o stepeništu nalazimo rijetki podatak i mnoge pretpostavke, a Maccaruzzijev crtež nije se sačuvao te je kasnije izgrađeno prema projektu arhitekta Milana Karlovca. Stepenište s balustradom isklesano je u radionici Ivana Fabrisa na otoku Vrniku kraj Korčule, a građevinske radove i konstrukciju izveo je godine 1912. – 1913. češki graditelj Josef Večernik. Ovdje prvi put objavljujemo projektni nacrt, skice kamenoklesara i graditelja te sadržaje ponuda, troškovnika i ugovora o gradnji. Pronalazak ove dokumentacije otvorio nam je mogućnost rekonstrukcije tijeka gradnje, a također smo mogli provjeriti, potvrditi ili opovrgnuti dosadašnje pretpostavke, sumnje i mišljenja te time rasvijetliti još jedan vrijedan dio prčanjske i bokeljske graditeljske prošlosti. PubDate: 2024-02-20 DOI: 10.15291/ars.4347 Issue No:Vol. 13 (2024)
Authors:Lidija Butković Mićin Pages: 251 - 274 Abstract: U Drugom svjetskom ratu riječko-sušačka luka doživjela je devastirajuća razaranja koja su velikim materijalnim ulaganjima postupno sanirana do sredine 60-ih godina 20. stoljeća. Rekonstrukcija putničke luke i obale Riva (tadašnja Obala jugoslavenske mornarice) predstavljala je iznimku jer se nije težilo vratiti predratno stanje, već iskoristiti jedinstvenu priliku da se provedu prostorne korekcije u cilju uspješnijeg suživota grada i luke. Zalaganjem niza stručnjaka koji su u različitim fazama bili uključeni u projekt (ing. Yvonne Clerici, ing. Zdenko Kolacio, ing. Zdenko Sila, ing. Dragutin Adam i drugi), do 1960. godine putnička luka je povećana izvedbom novog Gata 29. novembar (danas Gat Karoline Riječke), obalni pojas od Žabice do Rive Boduli proširen je radi prostornog razgraničenja različitih vrsta prometa, dobio je suvremenu infrastrukturu i javnu rasvjetu, oplemenjen je drvoredima i novim gradskim parkom. Izrađeni su i planovi za neostvarene investicije, poput parobrodarske putničke stanice i reprezentativnog gradskog hotela koji je smjerao transformirati maritimnu fasadu Rijeke. U članku je prezentirana kronologija projekta, procesi odlučivanja i rezultati urbanističko-arhitektonskih zahvata. PubDate: 2024-02-20 DOI: 10.15291/ars.4348 Issue No:Vol. 13 (2024)
Authors:Tamara Bjažić Klarin , Jasenka Kranjčević Pages: 275 - 290 Abstract: Nakon Drugog svjetskog rata turizam je u socijalističkoj Jugoslaviji dio planskog gospodarskog i društvenog razvoja. Uvođenjem zajamčenog godišnjeg odmora 1946. godine država se obvezala ugostiteljsko-turistički smještaj učiniti dostupnim. Kao poželjan model brzog i jeftinog masovnog smještaja prepoznati su turistički kampovi koji se grade u cijeloj Jugoslaviji, a poglavito na Jadranu. Izgradnju kampova prva je regulirala Hrvatska 1955. godine Zakonom o turističkom logorovanju koji je propisao vrstu terena, smještaja i tehničke opreme. Montažne objekte za smještaj proizvodi domaća drvna industrija, ali i zagrebačka tvornica Jugomont, proizvođač sustava panelne prefabrikacije namijenjene masovnoj stanogradnji. Jugomont 1961. i 1962. godine realizira i dvjestotinjak montažnih objekata od betonskih panela na otoku Krku, Crikvenici, Malom Lošinju i Poreču. Objekte projektiraju Jugomontovi arhitekti uključeni u razvoj sustava i tehnologije građenja. Izgradnja kampova postaje važan projektni zadatak i strukovna tema. Usprkos potražnji tržišta Jugomont je odustao od montažnih objekata namijenjenih turizmu zbog nemogućnosti i neisplativosti daljnjeg unapređivanja tehnologije turističkog smještaja. PubDate: 2024-02-20 DOI: 10.15291/ars.4349 Issue No:Vol. 13 (2024)
Authors:Karla Lebhaft Pages: 291 - 308 Abstract: Članak razmatra analogije i odstupanja između teorije neoavangardnih umjetničkih praksi (Novih tendencija) Matka Meštrovića i marksističko-humanističkih intelektualaca Praxis škole mišljenja, u vezi s različitim marksističkim pristupima umjetnosti u Jugoslaviji. U oba je slučaja riječ o pobornicima radikalne društvene transformacije usmjerene prema novom društvu i novom čovjeku, što su dijelili s jugoslavenskim eksperimentalnim modelom samoupravnog socijalizma u njegovoj početnoj fazi. Unatoč tomu što je riječ o pojavama kritičkog, utopističkog i avangardnog karaktera, u radu se tvrdi da nije postojala izravna veza između jugoslavenskih neomarksista i neoavangardnih umjetnika i teoretičara, što je dodatno ojačano njihovim različitim pristupima umjetnosti i povijesti umjetnosti. PubDate: 2024-02-20 DOI: 10.15291/ars.4350 Issue No:Vol. 13 (2024)
Authors:Petar Prelog Pages: 309 - 318 Abstract: U ovom radu analizirat će se tri studije hrvatskog povjesničara umjetnosti Božidara Gagre objavljene u katalozima „decenijskih izložaba” Muzeja savremene umetnosti u Beogradu. Prva (1972.) predstavlja početke hrvatskog modernog slikarstva kao niz spram neposrednoj prošlosti kritički usmjerenih iskaza, obilježenih individualizmom i u uskoj vezi s društvenom situacijom. Druga (1975.) pak obrađuje hrvatsku skulpturu u dugačkom razdoblju od osam desetljeća (1870. – 1950.): analizira se njezina uloga u modernom građanskom društvu te se detektiraju kiparski naraštaji i njihovi nositelji. U trećoj studiji (1977.) Gagro pruža sintezni pregled hrvatske grafike u prvoj polovini 20. stoljeća, raspravljajući prije svega o njezinu društvenom položaju. U autorovu pristupu prepoznat će se tako utjecaji one metodološke struje povijesti umjetnosti koja je umjetničku produkciju promatrala kao jasan odraz društvenih okolnosti. Ocijenit će se zatim povijesnoumjetnički prinosi tih studija, a zaključno istaknuti i obilježja Gagrine valorizacijske paradigme koja je europskim kanonskim vrijednostima pridavala značenje važne orijentacijske točke, a ne nedostižnog cilja. PubDate: 2024-02-20 DOI: 10.15291/ars.4351 Issue No:Vol. 13 (2024)
Authors:Martina Munivrana Pages: 319 - 336 Abstract: Ovaj rad daje uvid u stvaralaštvo intermedijalne umjetnice Brede Beban u kontekstu feminističke i postkolonijalne teorije i njegovu klasifikaciju u okviru koje se razmatra performativna konstrukcija identiteta kroz osobno i postkolonijalno tijelo izvedbe u njezinu umjetničkom djelovanju. Glavni je cilj ovog istraživanja prikazati i teorijski interpretirati opus umjetnice Brede Beban, obilježen iskustvom emigracije osobe liminalnog identiteta. U svojim radovima Breda Beban iz pozicije žene, umjetnice i migrantice problematizira teme kroz prizmu autobiografskog pisma i teme migracije i nacionalne (ne)pripadnosti, u kojima su naglašeni duhovnost, emocije žaljenja ili glorificiranja izgubljenog zavičaja, kao i pripadajući osjećaj marginalnosti proizašao iz osobnog iskustva migracije. Navedeno je impliciralo formiranje složenog odnosa prema osobnom i kolektivnom kulturnom identitetu i njegovoj konstrukciji, prema konceptu drugosti, kao i politici reprezentacije i izvedbe. PubDate: 2024-02-20 DOI: 10.15291/ars.4352 Issue No:Vol. 13 (2024)
Authors:Nadežda Elezović Pages: 337 - 348 Abstract: Razmatrajući umjetnička djela performativne, ambijentalne i digitalne umjetnosti, u radu se uvodi termin „prisutnost umjetnika” s osvrtom na obnovu kontemplativnog pristupa u umjetnosti. Primjenom pojma „prisutnost umjetnika” proširuje se dosadašnja mogućnost tumačenja djela upotrebom svojeg tijela, ovdje kao iskaza vlastite prisutnosti, ontičke egzistencije i postojanja svojeg bića u svijetu u različitim okolnostima vremena. Fokus tumačenja preusmjerava se s iskustava body-artističke ili bihevioralne prakse prema reprezentaciji prisutnosti. Uočenoj ritualizaciji postupaka pridaje se auratsko svojstvo i razmatra posredstvom teorije o auri Waltera Benjamina. Slijedom aktualizacije u teorijama nakon modernizma, koncept aure prihvaća se kao složena spoznajno-estetska kategorija, a u poveznici s neoritualnom izvedbom djela primjenjuje na analizi slučajeva. Koncept prisutnosti umjetnice kao auratskog obilježja djela analizira se u performansima Marine Abramović, a u kratkim postcovid filmovima redatelja Davida Lyncha rekontekstualizacija auratskog u digitalnoj umjetnosti. Zaključno se raširenost koncepta podastire djelima Wolfganga Laiba, te Yvesa Kleina, Richarda Longa i Željka Jermana. PubDate: 2024-02-20 DOI: 10.15291/ars.4353 Issue No:Vol. 13 (2024)
Authors:Ivica Župan Pages: 351 - 364 Abstract: Od 50-ih godina 20. stoljeća s visokih motrišta, iz ptičje perspektive, ali uvijek s ljudskim siluetama, Dulčić prikazuje grad, ulice, bučni Stradun ljeti, trgove, sportska zbivanja, kupališta, procesije i njegova su platna prostor novog, uvijek dinamičnog te vizualno atraktivnog događanja, vrtložnih kretanja i uskomešanosti svjetine. Slikar ulične vreve, pretrpanih i zažarenih plaža usred ljetnoga mediteranskog usijanja, punih igrališta koja pršte životom bogatom paletom i dinamičnim postupcima, gustim namazima čistih boja rasvjetljuje paletu, započinje snažan kolorizam, rastače predmete na mrlje – čime je i identifikacija motiva otežana – i postiže titravu atmosferu neograničena prostora. PubDate: 2024-02-20 DOI: 10.15291/ars.4354 Issue No:Vol. 13 (2024)
Authors:Dora Sesar Pages: 365 - 368 Abstract: Knjiga Lepuri kod Benkovca autora Ivana Josipovića obrađuje jedan od najvećih predromaničkih lokaliteta otkrivenih u Dalmaciji nakon završetka Drugog svjetskog rata. Detaljnom stilsko-morfološkom analizom i uspostavom analogija s do sada identificiranim klesarskim radionicama 9. stoljeća, obrađen je i katalogiziran znatan broj starokršćanskih i predromaničkih ulomaka arhitektonske dekoracije i liturgijskih instalacija. Ovako opširna obrada ulomaka pronađenih kod crkve Sv. Martina u Lepurima donosi nove spoznaje o hrvatskoj predromaničkoj skulpturi, radu klesarskih radionica tijekom 9. stoljeća, ali i o povijesno-društvenom kontekstu i događanjima na tom prostoru od prapovijesti do danas. PubDate: 2024-02-20 DOI: 10.15291/ars.4355 Issue No:Vol. 13 (2024)
Authors:Ivo Glavaš Pages: 369 - 372 Abstract: U knjizi Crkva, pustinja, bunker / Špilja sv. Ante u kanalu pred Šibenikom, autora Emila Podruga, Josipa Pavića, Ivane Prijatelj Pavičić, Željke Bedić, Vlaste Vyroubal, Marija Šlausa, Sarah McClure i Željka Krnčevića, na cjelovit način obrađuje se važni kulturno-povijesni i arheološki lokalitet špilja sv. Ante, prirodni speleološki objekt na istočnom dijelu šibenskog Kanala sv. Ante, koji je u srednjem vijeku pretvoren u sakralni prostor posvećen sv. Antunu Opatu (Pustinjaku). PubDate: 2024-02-20 DOI: 10.15291/ars.4356 Issue No:Vol. 13 (2024)
Authors:Josip Belamarić Pages: 373 - 378 Abstract: Najnovija knjiga Nelle Lonza do tančina istražuje fenomen pustinjaštva u pobožnom krajobrazu srednjovjekovnog Dubrovnika. Knjiga je upravo pionirski doprinos kulturnoj i religijskoj baštini Dubrovnika, dubrovačkog kraja, ali i čitave naše obale, doprinos koji će bez ikakve sumnje imati odjeka u historiografiji koja se bavi ovim pitanjima u širem sredozemnom i europskom kontekstu, u vremenu srednjeg vijeka i renesanse, u kojem su sveto i religiozno još nerazdruživo spojeni s profanim i svjetovnim. PubDate: 2024-02-20 DOI: 10.15291/ars.4357 Issue No:Vol. 13 (2024)
Authors:Vesna Vuković Pages: 379 - 384 Abstract: Tekst predstavlja i analizira knjigu Vinka Srhoja Crno na bijelo i vice versa, koja obuhvaća njegove izabrane napise o umjetnosti iz posljednjih četiriju desetljeća, i to iz nekoliko registara, od znanstvenih radova i izlaganja na znanstvenim skupovima, preko kritika u stručnim časopisima i dnevnim novinama, sve do polemika i političkih intervencija u javnoj sferi. Pristupa joj se iz rakursa transformacija umjetničkog polja i krize kritike koje su uokvirile i kritičarov „radni staž” da bi se u tom svjetlu sagledala važnost njegova zahvata. Srhoj je kritičar „staroga kova”, ali njegov kritičarski postupak nipošto nije modernistički distanciran, on utopijski aspekt kritike nužan za modernistički projekt spaja s postmodernom kritikom (modernističkih) stubova institucije umjetnosti. Zbirka skladno uvezuje autorove preokupacije, tematske, estetske i teorijske, te predstavlja i svojevrsni pregled domaćeg modernog i suvremenog kiparstva i slikarstva, u kontekstu umjetničkog razvoja na lokalnoj i međunarodnoj umjetničkoj sceni te u svojem društvenopolitičkom kontekstu. PubDate: 2024-02-20 DOI: 10.15291/ars.4358 Issue No:Vol. 13 (2024)
Authors:Ana Mišković Pages: 385 - 389 Abstract: U zadarskom samostanu Sv. Frane početkom kolovoza 2023. obavljena je svečana primopredaja važnog kulturnog dobra – gotičkog ophodnog križa koji je iz samostana drsko ukraden 1974. godine. Svečanosti su prisustvovali visoki državni dužnosnici Republike Hrvatske i Talijanske Republike u čijem je gradu La Speziji križ pronađen. U istraživanju podrijetla križa uvelike je doprinio profesor Donal Cooper koji je na temelju studioznog rada profesorice Marijane Kovačević prepoznao križ kao produkt zadarske srednjovjekovne umjetničke sredine. PubDate: 2024-02-20 DOI: 10.15291/ars.4359 Issue No:Vol. 13 (2024)
Open Access journal
[6 journals]
